D: „Šta ima još dole? Viđaš li koga od raje?“

N: „Slabo, znaš kako je to s djecom, dok se uganjamo, pa gdje ćemo pa šta ćemo, a sa curama se nekad vidim na piću ono brzinski. Jesam ti rekla da Ajla odlazi krajem godine?

D:„Čuj to? A gdje će? Kako? Zašto“

N: „A ljubav moja ti. Ode u neku azijsku zemlju…zezam se ja s njom da na tom dijelu kontinenta nemamo još nikoga. Vas tri u Americi, po Evropi ih ima isto gdje god zaviriš, u Australiji sad za sad samo jedna,a bilo nas je i u Africi neko vrijeme hehe“

D: „Znaš da sam čula da i Faruk odlazi. Ništa od posla, nema više živaca i kaže diže i on sidro“

N:“Ne pamtim kad sam na ulici vidjela poznatu facu ženo…ne pamtim.“

D:“ Sad mi pade na pamet ono takmičenje kad smo organizovali gore u hotelu. Jao šta nas je bilo. I dalje ne mogu da vjerujem da smo onako mladi znali „hendlati“ sastanke sa političarima, ambasadorima, genijalnim mladim ljudima…šta nas je bilo.“

N: “A sjećaš se kad si sa onim nekim ministrom išla gore negdje na sjever Evrope, a jadan nije znao ni gdje je došao ni zašto, ti mu pripremala i govor i sve. Ministar.“

D:“ Molim te ne nasmijavaj me, probudiću dijete vamo, jedva sam ga uspavala. Pa onu scenu u Ministarstvu neću nikad zaboraviti kad onom drugom ministru objašnjavam da ne postoji više disketa i da se sad koristi stik, a on gleda u mene ko u luđakinju neku.“

N:“ Al zato kad su im one skandinavke došle i rasturile ih sve. Mi vamo moljakamo mjesecima, ma godinama da se ona jadna zgrada napravi, da imamo gdje okupljati urbanu raju…al kao ne može se, nema para, neće niko ništa da uradi. Došle curke, pokucale im na vrata i digle iz pepela sve..ma oživjele ga. Baš me neki dan pitaju ima li super svirki tamo. Ne znam kako da im objasnim ko je i šta je Ana Nikolić“.

D:“ E sad ne znam hoću li zaplakat il od tuge se ipak nazor smijati“.

N:“A kad se samo sjetim koliko se genijalnih ljudi vratilo u želji da nešto promjene. I ko popišani su nakon par pokušaja digli sidro i otišli tamo gdje im se za diplomu Oxforda & Co debelo plaća, a ne ko kod nas – kaže ne priznaje vam se TO ovdje gospođo, po našem sistemu imate samo 4 razreda osnovne škole. Kad se sjetim izraza lica Katarine na taj komentar. Boli je briga, zato je sad uspješan advokat preko bare. Kome takvi ovdje trebaju?“

D: „Čula sam da je Selma postigla dobre rezultate na prošlim izborima. Šta kaže, kako joj je među vukovima?“

N:“ Ma kakvim vukovima, ono su lajavi olinjali psi, koji bez ikakvog smisla lutaju parlamentima i skupštinama, ministarstvima,ostavljajući za sobom samo pustoš, smeće i izujedane i preplašene građane . Ma ona je super, svijetla tačka na bh.političkoj sceni. Skidam joj kapu, valja slušati one polupismene kopače noseva koji nit znaju šta rade ni zašto rade, a ona je toliko samouvjerena, rastura ih sa svojim znanjem i prkosi primitivizmu s kojim se svakodnevno susreće. Ona nam je stvarno nada da valjda može sve ovo biti drugačije.“

D.“ Pa zar je baš takva situacija? Ti si uvijek bila optimistična, imala si toliko ideja šta se i kako dole može uraditi. Šta bi?“

N:“ Postala sam majka i počela gledati sve ovo njenim očima. Rodila sam dijete u zemlji koja ga očito ne želi, al stvarno ne želi. Da ti ne pričam sad kakav je tretman žene kad rodi, kakva su ti prava , a o pomoći države da i ne govorim. Nešto kontam sad, jedino kad smo se svi digli na noge i rekli „DOSTA VIŠE!“ je bilo kad nas je jedna beba (koje više nažalost među nama više nema) i njena sudbina pogodila do onog mjesta koje nam je izgleda na sve postalo imuno – do naše duše. Djeca bez broja, u državi koja ih ne želi. Kako to ikad da ispričam svojoj kćerki? Kako da joj kažem da sam je rodila u zemlji koja njeno postojanje ne priznaje? Kako da joj kažem da sam je na popisu stanovništva trebala „odrediti“ i reći kojoj od GRUPA pripada (jednog dana će saznati da je evidentirana kao debeloguzi diktator) i kako ću podnijeti njen razočarani pogled kada mi jednog dana kaže: „Pa što se niste borili da vam bude bolje“?

D:“Hej, nemoj se crnjačiti. Znaš da je kod nas dole tako uvijek nakon izbora. Sad će se oni dogovoriti, podijeliti lovu, zamaglit ljudima oči kojom odlukicom ili projektićem i svi će opet hodati omamljeni mrvicama koje su dobili. I tako do slijedećih izbora.“

N:“Nemoj tako, možda opet genijalci neki
dođu na ideju da se pobune protiv svega a zapravo nikoga, pa popale neke zgrade, malo auta, obuku narančaste prsluke, pa eto ti plenuma i alternativnih Vlada, pa i oni se onda posvađaju, a ovi u foteljama zadovoljno trljaju ruke i govore:Eto „him“ demokratija…eto „him“ protesti…sad ćemo ih malo prepasti slikama i scenama kako je sve počelo 92. i opet će se oni uvući u svoje rupe, a mi ćemo da sviramo frulu i nastavimo sa obmanom“.

D: “Ma ko zna, možda naša djeca budu pametnija od nas, pa se vrate dole i uživaju u nekoj super uređenoj državi.“

N:“Daaaa, a nas starohane će voziti na more – naravno autoputem, a kad onako već pomalo senilne krenemo tražiti dokumente po tašni, one će nas po ko zna koji put opomenuti da nam to ne treba. Mi smo ponosna zemlja – članica EU.“

D: “A ja ću te onda klepit po sijedoj glavi i reći ti – eto vidiš, jesam ti rekla da će nam biti lijepo jednog dana kada dođu djeca koja znaju voljeti i cijeniti ovu našu domovinu. Jednu i jedinu.“

Da li znate ko su svingeri? Svingeri su parovi, najčešće vjenčani, koji razmjenjuju seksualne partnere kako bi razbili monotoniju seksualnog života u dugogodišnjem braku i unijeli osvježenje ljubavne strasti. Postoje razne kombinacije i varijacije – biseksualni sving, voajeristički sving, seks u troje i velike orgije. Postoje mnogi razlozi zbog kojih se partneri upuštaju u svingovanje, a ono što je svima zajedničko jeste želja za promjenom koja se odnosi na nezadovoljstvo postojećim ljubavnim odnosom ili želje da se doživi nešto što će pojedincu donijeti malo više uzbuđenja. Mnogi ljudi imaju potrebu da u braku varaju partnere, dok kod pravih svingera, u braku ne ostaje hipoteka prevare.
Građani i građanke BiH su već dvadesetak godina svingeri, iako mnogi toga nisu ni svjesni, a neki i profesionalno žive od toga. Pitate se o čemu ja to?
U razvijenim demokratskim društvima se za politiku odlučuju (većinom) osobe koje imaju znanje, viziju i ČVRSTO STOJE IZA PRINCIPA koje njihova stranka zagovara. U BiH političku scenu (većinom) čine osobe koje su poput titule naslijedili mjesto u stranci, osobe sa sumnjivom prošlošću i debelim dosijem na Sudu, kao i osobe koje su tu isključivo zbog ličnog interesa. U trenutku kada njihova stranka ne dobije na izborima ili neki pojedinci postanu glavni akteri kriminalnih radnji i raznih afera, oni se lagano skinu, a potom još brže navuku odijelo neke druge stranke. Tu nastupa profesionalni svingeraj od kojeg se da vrlo dobro živjeti, dok su građani i građanke u poziciji nezaposlenih, obespravljenih i potpuno apatičnih voajera.
S druge strane su građani i građanke BiH do te mjere naivno vjerni samo jednoj stranci i to decenijama, da nisu u stanju vidjeti kako ih njihov partner u kojeg ulažu toliko ljubavi, nade i poštenja, zapravo pred njihovim očima bezobrazno vara – sklapajući koalicije sa jučerašnjim neprijateljem No1, dogovarajući poslove sa onim s kojim to „narod“ nikad ne bi htio i donoseći odluke koje su isključivo u interesu pojedinaca. I poput preplašene žene kojoj muž nasilnik godinama „tupi pamet“ kako ona ništa ne vrijedi bez njega i da ako pomisli da ga ostavi i ode, uzet će joj i ovo malo što joj ON u životu dao, građani i građanke BiH ostaju u tim sado-mazohističkim vezama. Samo da ne bude gore. Samo da ne bude gore.
Moram priznati da nisam ni ja bila vjerna. Od svoje 18 godine sam glasala za više njih, obojenih raznih bojama, u uvjerenju da su njihovi škrto predstavljeni programi ipak nada da će baš ONI biti drugačiji od ONIH. Od svoje 18 godine se na dan glasanja lijepo obučem, stavim karmin i maskaru, uzmem svoj listić i dobrovoljno uđem u vezu sa strankom koja će me naredne 4 godine varati.
Sve do prošlih općinskih izbora 2012. godine kada me je zaintrigirala stranka po svemu drugačija. Toliko drugačija da sam prvo pomislila da su i oni „falš“, plaćeni igrači Zapada koji nas zbog svojih nekih spletki i igara pokušavaju uvjeriti da zaista postoji alternativa! Pročitam njihov program, „izguglam“ ljude koji čine tu stranku, kao i kandidate koji su na listama, pratim njihov rad kontinuirano i shvatim da ti ljudi vrlo ozbiljno shvataju svoj posao, svoju ulogu u društvu ali su spremni preuzeti odgovornost za sve postupke ukoliko budu izabrani.
Ne uspoređuju se sa najvećim graditeljima u historiji, ne žive od uspjeha stečenim za vrijeme rata, ne pričaju bajke o ukidanju entiteta, nemaju iluzije o državi kakva više ne može biti, već kreiraju konkretna rješenja za goruće probleme!
Oni su novi, svježi, puni ideja i želje da rade, i po svemu sudeći nisu svingeri, zbog čega sam im odlučila biti vjerna i dati glas i na ovim izborima. Naša stranka.

Welcome to Voice of all generations. This is your first post. Edit or delete it, then start blogging!